Katolicka krivnja

Dramatičar, prozaik i pjesnik Tomislav Zajec svom novom pjesničkom rukopisu nameće snažan konceptualni okvir koji položaj pojedinačne pjesme podređuje cjelini djela – u pitanju je, umjesto zbirke, zaista pjesnička knjiga. Svaka pjesma započinje činom promatranja, subjektivnim kadrom, doslovno riječju 'promatra'. Pogled se pritom ne zaustavlja na organom vida spoznatljivim prostorima. Promatra se naravno život, a autorov izbor onoga što promatrač vidi kreira svijet koji, koliko god bio intiman i subjektivan, vrlo lako postaje i naš. Čak i kad je riječ o vremenu i prostoru u kojem nismo živjeli, Zajecove pjesme izglobljenom naracijom odašilju semantičke i emocionalne signale koje prepoznajemo kao vlastite. Katolička krivnja je duboko intimno poetsko svjedočanstvo, ali, istovremeno, uz nenametljiv, 'čist' stil ujednačenoga rukopisa, najbolja preporuka za buduće čitatelje upravo je ova univerzalnost iskustva, u životu u koji smo bačeni, a tek nam je otkriti da solidarnost je svojim tvrdim slovima / upisana u same temelje ovoga svijeta .